Kada hrvatskom građaninu spomenete
Beli na Cresu, svi će imati istu asocijaciju. Onu na bjeloglave supove koji lijeno kruže oko vrhunaca našeg prekrasnog kvarnerskog otoka. Beli je sinonim za supove ponajviše zbog interpretacijskog centra koji se u njemu nalazi, a koji nudi uvid u biološku raznolikost Cresa i priča o pticama za čiju se dobrobit skrbi. Iako se sup na Jadranu gnijezdi još na Krku, Prviću, Plavniku i Rabu, pa i u Crnoj Gori, najviše ga povezujemo s Cresom i upravo s Belim, slikovitim mjestašcem na brežuljku iznad zapadnih obala otoka, stotinjak metara nad morem. Od obale je udaljen tek 200 metara nadmorske linije, ali do plaže je nešto dulji put, a plaža u Luci Beli je izložena maestralu i stalnim sunčevim zrakama. U Belom živi 30-ak stalnih stanovnika, ali je mjesto u ljetnim mjesecima živahno, mnogi ovdje imaju naslijeđene kuće i vikendice, ili nude smještaj u udobnim
apartmanima i kućama za odmor u Belom. Beli je najstarije naselje na otoku - podignuto na vrhu brda s kojeg se pružao pogled na morsku pučinu, otkud se mogla lako planirati obrana od napadače koji dolaze s kopna i s mora. Postoje arheološka nalazišta koja sugeriraju da je Beli naseljen još prije 4 tisuće godina, a 1018. je ovdje osnovana i prva župa. Beli je presjek slojeva vremena sa sakralnim objektima iz 13., 18. i 19. stoljeća. U Belom se mogu pronaći i glagoljaški natpisi iz 16. stoljeća. Okružuje ga tisućljetna šuma Tramuntana koja poziva na istraživanje prirodne, kulturne i gastronomske raznolikosti Belog i okolice.
