Iako ga po visini ne krasi najviša točka, Velebit je najraskošnija Hrvatska planina koja je ujedno i epicentar hrvatske bioraznolikosti. Za Velebit kažu da je doživljaj jednak onom "preskakanja preko vlastite sjene", nešto neopisivo i nemoguće. Velebit je mjesto gdje čovjek prije svega upoznaje sebe, preskače svoje granice i spoznaje umu gotovo nedokučive daljine. Park prirode Velebit je mjesto gdje u zajednici obitavaju čak 1854 biljne vrste od čega je 79 endemskih vrsta. Najpoznatija je velebitska degenija, ali što bi bile velebitske livade bez ljepote hrvatske sibireje, velebitskog i prozorskog zvončića ili velebitskog klinčića. Šumski pokrivač kroje bukve, jele, jasenska šašika, gorski javor i druge vrste, sve sljubljene u zeleno more koje drhti pod valovima bure koja se rađa negdje iznad planine. U planini lako možete susresti medvjeda, vuka, risa ili vidru, ali najviše je ptica koje prolijeću ka sjeveru. Cerovačke špilje su najveći kompleks špilja u Hrvata gdje je nekoć obitavao i divovski špiljski medvjed i paleolitski lovac o čemu svjedoče pronađeni ostatci ljudskih kostiju i oruđa koje je koristio. Velebit je spoj oblaka i podzemlja, ali ni morske ljepote ovdje ne manjka. Uvala Zavratnica je duga 800 metara i izgleda poput fjorda iako ovdje nikada nije bilo ledenjaka. Neke tihe uporne vode otopile su krš i kamen da bi nastalo mjesto koje inspirira i oduševljava - kao uostalom i Velebit sav. Ako se ustručavate noćiti u planini, iznajmite smještaj u Senju, Gospiću ili okolici, potegnite na Velebit i ostavite mu srce - ne brinite, u sigurnim je rukama. Poštujte prirodu i prođite ovuda tiho, ne ostavljajući za sobom nikakve tragove. Ne idite u planinu nespremni i nikada ne podcjenjujte njezinu snagu - okrutna je kada ismijete njezinu veličinu, velikodušna pred vašom skromnosti. Pustite joj da vas vodi i uživat ćete kao nigdje drugo na čitavom svijetu.
