Stari grad udaljen je od sadašnjeg centra grada Paga oko kilometar ugodne šetnjice uz liniju morske obale s pogledom na Paški zaljev. Nekadašnje središte srednjovjekovnog moćnog gradića podignuto je oko franjevačkog samostana od kojeg su danas ostale samo ruševine. Okamenjeni duhovi prošlosti zijevaju s pročelja Crkve svete Marije i iz brojnih arheoloških iskopina gdje su pronađeni megaliti i drugi artefakti još iz antičkog doba.
Stari grad Pag duboko je uvučen u Paški zaljev, a u doba najvećeg gospodarskog procvata Kušljun je bio njegova luka otkuda su pažani razvozili sol. Kao poprište brojinih sukoba i ratova, ponesao je Stari grad ožiljke koji su se danas izgubili pod naletima vremena te od nekadašnje slave ostade samo kulturna vrijednost. Povelju slobodnog grada Pag je dobio 1244. godine kada se Bela IV sklonio ovdje bježeći pred dušmanima.
Nekoliko legendi je vezano uz ovo slikovito i povješću bremenito mjesto. Prema prvoj, za vrijeme velike suše Pažani su se molili majci Božjoj za spas koja preko noći napuni bunar unutar franjevačkog samostana pitkom vodom. Druga pripovijeda o koleri koja je opustošila grad 1852. godine. Pažani se i ovdje spontano okupiše u molitvi u Starom gradu te ponesoše Gospin kip u Zbornu crkvu, moleći se za spas. Posljednje žrtve pokopane su u kolovozu te iste godine, a građani Paga se zavjetovaše da će svake godine za Veliku gospu nositi kip u Pag, gdje će joj se stanovništvo zahvaljivati za sve darove i milosti puna 22 dana, do Male gospe. Čudotvorni kip se potom vraća u Crkvu sv. Marije u Starome gradu gdje ju možete posjetiti i vi.
Pročitaj više
Stari grad Pag duboko je uvučen u Paški zaljev, a u doba najvećeg gospodarskog procvata Kušljun je bio njegova luka otkuda su pažani razvozili sol. Kao poprište brojinih sukoba i ratova, ponesao je Stari grad ožiljke koji su se danas izgubili pod naletima vremena te od nekadašnje slave ostade samo kulturna vrijednost. Povelju slobodnog grada Pag je dobio 1244. godine kada se Bela IV sklonio ovdje bježeći pred dušmanima.
Nekoliko legendi je vezano uz ovo slikovito i povješću bremenito mjesto. Prema prvoj, za vrijeme velike suše Pažani su se molili majci Božjoj za spas koja preko noći napuni bunar unutar franjevačkog samostana pitkom vodom. Druga pripovijeda o koleri koja je opustošila grad 1852. godine. Pažani se i ovdje spontano okupiše u molitvi u Starom gradu te ponesoše Gospin kip u Zbornu crkvu, moleći se za spas. Posljednje žrtve pokopane su u kolovozu te iste godine, a građani Paga se zavjetovaše da će svake godine za Veliku gospu nositi kip u Pag, gdje će joj se stanovništvo zahvaljivati za sve darove i milosti puna 22 dana, do Male gospe. Čudotvorni kip se potom vraća u Crkvu sv. Marije u Starome gradu gdje ju možete posjetiti i vi.
Razina oduševljenja
10
(1 ocjena)
