Nacionalni Park Paklenica

O dolasku Hrvata na područje današnje države Hrvatske ispredene su brojne priče, mitovi i legende. Mnoge od njih, obilato obogaćene maštom, poznajemo od malih nogu. Divimo im se i maštamo poneseni krilima tih slavnih i pradavnih vremena. Međutim postoji i ona činjenična strana glorificiranih događaja, obilato potkrijepljena dokazima. A dokazi o dolasku Hrvata na područja današnje države Hrvatske leže upravo na području Paklenice i njene neposredne okolice.

Najraniji očuvani hrvatski trag su crkvice Sv. Jurja u Rovanjskoj i Sv. Petra u Starigradu iz 9. ili 10. stoljeća. Povijesna previranja, ratovi, i to najviše oni s Turcima, raselili su Hrvate s područja podvelebita te im se gubi trag sve do kraja srednjeg vijeka. O povratku Hrvata na pakleničku rivijeru svjedoče dvije utvrde sagrađene između 14. i 16. stoljeća, Večka kula u Starigradu i Paklarić, 120 metara visok vidikovac s prekrasnim panoramskim pogledom na Rivijeru.

Nacionalni park Paklenica pruža se po primorskoj padini južnog Velebita, iznad naselja Marasovići, pa sve do najviših planinskih vrhova, Vaganski vrh, Babin vrh i Sveto brdo. Obuhvaća dva kanjiona i njihovu okolicu, Velika i Mala Paklenica. Oba kanjona odlikuju se strmim i glatkim liticama koje se penju uvis okomito na smjer pružanja Velebita te se usijecaju od mora do najviših vrhova planine. Velika Paklenica diči se kukovima visine do 700 metare, dok su kod Male Paklenice te proporcije nešto skromnija pa oni dosižu do 400 metara.
Zbog čega je zapravo to područje toliko zanimljivo da su se čak i prvi Hrvati odlučili zapaliti svoja mitska ognjišta upravo ovdje?

Nesvakidašnji dodir planine i mora rađa neponovljivi ambijent i atmosferu. Iskonska ljepota bijelih stijena koje izranjaju iz vode nadahnjuje i pobuđuje beskrajno divljenje. Raznolikost krajolika iznenađuje, budi srh neizvjesnosti i strahopoštovanja pred beskrajnom maštom prirode i Zemlje koja nas kudi i štiti.
Godine 1949. Paklenica je proglašena nacionalnim parkom. Danas je to jedna od najatraktivnijih turističkih lokacija sjeveroistočnog Mediterana.

Paklenica je omiljeno odredište planinara, slobodnih penjača i alpinista još od 1938. godine kada je Dragutin Brahm pokušao ispenjati Anića kuk. Na pakleničkim penjalištima danas postoji više od 360 opremljenih i uređenih putova različitih težina i dužina pa svaki penjač može pronaći ponešto za svoj užitak. Početkom svibnja održava se tradicionalni međunarodni alpinistički susret - jedinstveno penjačko natjecanje ‘Big Wall Speed Climbing’.
Mnogi zaljubljenici u prirodu i Paklenicu posjećuju je već u siječnju iako sezona počinje u ožujku i traje sve do studenog. Turistička ponuda parka zasnovana je na njegovoj geo-morfološkoj, kulturološkoj, tradicijskoj i biološkoj raznolikosti. Paklenički mlin, poučne i biciklističke staze poput Paklarićeve koja završava na spomenutom vidikovcu, špilje, šumarska kuća, edukacijski centar ‘Mala Paklenica, etno-kuća ‘Marasović’, prezentacijski centar te kamp na plaži, dio su raznolike turističke ponude koja se nadostavlja na prirodne ljepote i tradicionalne načine života Paklenice.

Dosad je otkriveno 90 speloloških kurioziteta, od čega to 53 jame i 37 špilja. Najljepše su špilje ‘Manita peć’ i najduža ‘Jama Vodarica’ sa svojih 300 metara. Osim Velike i Male Paklenice, Nacionalni park se odlikuje brojnim stalnim i povremenim izvorima i tokovima koji pridonose raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta. Mnoge endemske vrste nastavaju ovo područje; od oko 800 biljaka čak 40 je endema s najpoznatijim prozorskim zvončićem i pjeskaricom koja ne raste nigdje drugo na svijetu. Od životinja su najpoznatije endemske vrste račića i raznih kukaca. Dvije trećine površine Paklenice prekriveno je šumom. Šumski pokrov je također raznovrstan; od bukovih do autohtonih šuma crnog bora po kojima je područje i dobilo ime. Smola crnog bora, paklina, nekad je bila važna za privredu ovog kraja – njome su se premazivali brodovi.

Do Paklenice se stiže lako; automobilom tek 44 kilometra od Zadra, avionom – pola sata vožnje od arodroma Zemunik, vlakom ili trajektom. Možda Paklenica privlači ljude upravo zbog svoje divlje i nepredvidljive prirode, za koju ne možemo reći da je negostoljubljiva. Pa ipak, na području Parka živi tek jedan bračni par u zaseoku Ramić čija srdačnost je neupitna. Smještaj je najbolje potražiti van granica Parka; Paklenička rivijera s najpoznatijim odredištima Seline, Tribanj i Starigrad nude komforan smještaj u privatnim apartmanima, sobama, hotelima i kampovima. Svjež planinski zrak koji prodire kroz pakleničke kanjone bistri duh i pobuđuje glad svih osjetila. Onu sasvim prizemnu iskonsku glad zatomit ćete u nekom od kvalitetnih restorana rivijere s tradicionalnim ribljim i mesnim specijalitetima od domaćih proizvoda. Onu drugu, duhovnu glad, nahranit će Paklenica, svojom ljepotom i odjecima prošlosti i budućnosti među strminama svojih bijelih kanjona, otopljenih u žustrim plavim vodama, zatomljenih u tajnovitim špiljama i jamama i skrivenim u raspričanim krošnjama i livadama...