Uskršnji odmor u Neandertallandu

Konačno. Bliži se polako i neumoljivo. Kao i svake godine željno iščekivan. Uskrs je poput vrata kroz koja godina zalazi u proljeće a proljeće nesumnjivo podiže adrenalin. Veseli zelenkastim izdancima golišavih grančica i toplim dodirom sve razigranijeg Sunca na našoj ozebloj koži..

Uskrs je odista najvažnija kršćenska svetkovina. Kroz stoljeća, prešao je granice kršćanstva, postavši svetkovina svih ljudi. Ponovo rođenje majčice nam Prirode ispunjava srca te krijepi duh i tijelo. Stoga, nije čudno što mnogi od nas, Uskrs vide kao priliku da se okrijepe prvim sunčanim zrakama negdje u prirodnom okruženju kako bi ugrijali hladno tijelo i potaknuli sokove života. Djeca se vesele Uskršnjem raspustu i njihov smijeh odzvanja parkovima u savršenom suzvučju s pjevom ptica.
Promatram ptice kako trepere nad krovovima vraćajući se mahom iz nekih mitskih dalekih krajolika. Priznajem, svrbe me tabani u želji da i sam otprhnem. Ali kamo?

Mnogi od nas prate već utabane staze. Ja, ipak, volim promjene. Maštam o malenom apartmanu negdje kod nas na moru. Poluprazne plaže već su mjesto na kojem se može skinuti koji komad odjeće i zariti stopala u, već suhi i topli, šljunak. More je promijenilo boju iz silovite modre u zlaćanu. Miriše na ljeto. U rano jutro, još pomalo mamuran, promatram ribare kako prebiru po nabreklim mrežama. Smješim se jer znam u kakvom ću okusu uživati slijedećih dana. U konobi barba Vinka žmul crnoga već me čeka. Promatrat ćemo cure golišavih nogu sa sunčane terase.
Vratit ću se kući puna srca i trbuha, a prazne glave. Ona će me dočekati s anegdotama prepunih životinjskih i ljudskih likova na granici zbilje i mašte. Propješačila je pola Hrvatske, spustila se niz kanjon Zrmanje, noćila u mnogim apartmanima i sobama, objedovala divljač po seoskim gospodarstvima i pila domaću travaricu po planinskim domovima. Već je pomalo pleplanula u licu i, tek neznatni žalac ljubomore, prekida moje maštanje. Idemo na odmor zajedno. Ali kamo?
Tek 59 kilometara od glavnog nam grada Zagreba nalazi se Krapina, slikovit zagorski gradić s tek nešto manje od 13000 stanovnika. Sa Zagrebom je povezan autocestom tako da se stići do Krapine može i za manje od sat vremena. Čitava regija je zapanjujće privlačna; zeleni brežuljčići poredani tik jedan do drugog sa strmim padinama na kojima se lješkare zlaćani vinogradi. Nakošeni šumarci i bistri potočići uz zaboravljene dvorce tamo negdje oko Tuhelja, Stubice, Zaboka. Zapravo, apartman i ne moramo iznajmiti u dvorcu. I Zagreb je dio te prekrasne i nepravedno potcijenjene turističke regije – Središnje Hrvatske.
No, ono što u posljednje vrijeme privlači pozornost, kako medija, tako i moje skromne mašte, je upravo tu, u srcu Zagorja, u Krapini.

Neandertalland. Da, dobro ste čuli, nije Disneyland, nije Gardaland, već Neandertalland.
To je o novi, multimedijski i tehnološki sjajno opremljeni Muzej evolucije i nalazište pračovjeka Hušnjakovo, koji će konačno, najbogatije i najraznovrsnije nalazište neandertalaca na svijetu, upisati na europsku kartu senzacija. Na muzeju su radili suradnici iz osam zemalja svijeta, a tu su još i prilozi mnogih drugih. Muzej se nalazi nedaleko od nalazišta, a okružuje ga park od 240 tisuća četvornih metara koji udomljuje biljne vrste kakve su obitavale na tom području u doba neandertalaca prije 130000 godina.
Postoji li bolje mjesto za uskršnji odmor, odnosno slavljenje života i ponovnog rođenja od takvog mjesta? Predviđa se da bi Muzej evolucije i Krapina mogli postati nova turistička meka. Budemo li čekali, bit ćemo primorani mjesecima unaprijed rezervirati apartman ili sobu u Krapini, Zagrebu ili okolici. Kao u Parizu, satima ćemo stajati u redu pred nekim od zagorskih restorana njušeći miomirise divljači i pečenog tijesta uz otužan pjev vlastitog želuca.
Zagorje ima još atrakcija vrijednih obilaska; etnografski muzej u Velikoj Varnici, etnološka zbirka na Korpičevom imanju, fašnička zbirka u Halozama, izložbeni prostor Lepoglavske čipke u Lepoglavi, etnografski muzej u Gornjoj Voći, arboretum Opeka u Marčanu i drugo.
Osim toga, Zagorje ima i jedan prekrasan uskršnji običaj; tamo će probdjeti noć prije Uskrsa, da bi u praskozorje zapalili veliki uskrsni krijes od borovine ili "piramidu" od cjepanica - dokle dopire sjaj vatre, bit će plodna zemlja!

Želim Vam veeeliki krijes i sretan Uskrs!